Image

Depresija

Ovaj tekst počela sam pisati nebrojeno puta. I isto toliko puta ga obrisala. Pa mijenjala. I stalno mi nešto nije pasalo, nešto se nije uklapalo. Neki mutni ljepljivi spori blues se uvukao u mene. Kao da mi je ponestalo riječi da opišem depresiju. No, osjetila sam ju jasno u tijelu. U težini disanja. U kapcima koji se samo žele zatvoriti. U „neeedaaamiisee“ koje je izlazilo iz mojih nogu. U senzaciji sivog oblaka koji kao turban sjedi na mojoj glavi i zamagljuje mi vid. U ramenima koja se naginju naprijed i žele zaštititi moje srce. U vratu koji boli. U trbuhu koji kao da je odsječen od ostatka mene i kao da ne postoji.

Kada sam konačno dopustila sebi osjetiti svaku senzaciju, pustiti ju da se razvije, ne pobjeći u neku drugu aktivnost kako bih izbjegla nelagodu koja se uvukla u cijelu mene - tada su riječi našle svoj put, misli dobile jasnoću i cijelo ovo iskustvo je dobilo smisao.

 

Zena-u-depresiji

Priču o depresiji mogla bih započeti kao što se u djetinjstvu pričaju priče, sa „Jednom davno…“. Ne zato jer je depresija priča ili bajka, upravo suprotno – ona je vrlo ozbiljno i teško stanje koje zahtijeva liječenje i stručan pristup - nego zato jer se, ulazeći u korijene depresije, vraćamo na nešto što je bilo nekada, u prošlosti. 

Za anksioznost kažemo da je to življenje u budućnosti. Depresiju pak opisuje „život u prošlosti“.  Odnosno, mi iznova vrtimo i proživljavamo nezavršene poslove iz prošlosti, s ciljem da ih završimo odnosno da zadovoljimo neku potrebu, da dobijemo nešto što nam je tada i tamo nedostajalo ili da zaliječimo neku ranu koja od nekada stoji otvorena. No nažalost često to činimo birajući neadekvatna ponašanja. 

Potrebe, svjesnost i kontakt

Priča o depresiji priča je o našim potrebama.

Naše potrebe nisu samo potrebe za hranom i vodom, snom, toplinom ili zrakom. To što sam nabrojala su fiziološke potrebe i one čine samo jedan dio naših potreba. Psihološke potrebe – za ljubavlju, pripadanjem, slobodom, zabavom, uvažavanjem, uspjehom, igrom, odmorom, da budemo viđeni, da nas se čuje, da se poštuju naše granice, da se svjedoči našoj istini (i to su samo neke od mnogih), čine ogroman dio našeg mentalnog zdravlja. Kada neka od tih potreba dugo vremena nije zadovoljena, osjetimo frustraciju i impuls da činimo sve moguće samo da potrebu zadovoljimo. Nakon mnogo neuspjelih pokušaja, na kraju odustanemo i kao da ugasimo taj dio sebe. Slično kao Bucayeva Priča o okovanom slonu – tako i mi naučimo bespomoćnost i prestanemo pokušavati. Na taj način zapravo čuvamo svoju energiju koju bismo gubili u neprestanoj borbi sa vjetrenjačama. Depresija u tom momentu postaje način naše prilagodbe svijetu u kojem ne nalazimo učinkovitog načina da zadovoljimo naše potrebe.

Priča o depresiji je i priča o kontaktu. Konkaktu sa drugim ljudima i kontaktu sa samima sobom. 

Važna točka od koje krećemo jest da su ljudi u stalnoj transformaciji – mi se stalno mijenjamo (i to je OK). U stalnoj interakciji između nas i svega što nas okružuje, često postoje dijelovi nas ili okoline koji se međusobno ne uklapaju i koji narušavaju ravnotežu između nas i svega što nas okružuje. Dodajmo tome da, osim što se mi stalno mijenjamo, mijenja se I svijet oko nas – npr tehnološke, društvene pa i sezonske promjene imaju utjecaj na nas. Potrebna je naša stalna prilagodba tim promjenama, što je ponekad vrlo zahtjevno I teško.  

Ne smijemo zaboraviti da je depresija iskustvo koje nas presijeca i izolira od okoline. Uvijek se javlja tendencija izolaciji. Počnemo se povlačiti u sebe i razmišljati  – „ne treba mi nitko, bolje mi je u samoći“. Toliko smo usredotočeni na sebe da jedino što radimo je da se vrtimo u začaranom tamnom krugu I pojačavamo svoju depresivnost. A to nas zatim još više fragmentira. S obzirom da nam za dobar dio naših psiholoških potreba trebaju drugi ljudi – kontakti i međusobni odnosi su važni.

Da bismo prekinuli začarani krug, potrebno je izraziti ono što je u nama, stupiti u kontakt s našim osjećajima i pustiti ih da izađu na svjetlo dana. A to ponekad ne možemo sami.  Razgovor s osobom od povjerenja koja nas čuje, vidi, poštuje naše granice i validira našu istinu, donosi olakšanje. Potrebna nam je podrška I ključno je da to bude u stručnom I profesionalnom odnosu u kojem su povjerenje i sigurnost temeljne vrijednosti. Iako osjećamo da želimo samoću, kontakt I dijalog su zapravo ono što liječi. Tako kroz kontakt sa drugom osobom dolazimo u kontakt sa sobom.


Prema gestalt psihoterapiji, depresivni poremećaji nastaju kada naša stvarnost prestane biti u ravnoteži i kad izgubimo sposobnost povezivanja sa sobom i svojim potrebama. Gestalt terapija je vrlo učinkovita za rad na ovakvim blokadama jer razvija našu samospoznaju (svjesnosti o sebi). Što to znači? Kao što smo rekli, i mi i svijet se stalno mijenjamo. Tim promjenama se stalno prilagođavamo što je zahtjevan i iscrpljujuć proces, a često i zastrašujuć. U buci svakodnevice lako izgubimo mogućnost da čujemo sebe. Da bismo znali što nam treba u teškim trenucima da bismo se osjećali bolje, da bismo zadovoljili svoje potrebe – važno je poznavati sebe i poznavati svoje potrebe.  Što mi sada treba i koja ponašanja će mi pomoći da dobijem to što mi treba? Što bi mi činilo dobro? Gestalt terapeut pomoći će vam naučiti da jasnije čujete sebe, da budete svjesniji svojih potreba i da pronađete načine kako da te potrebe zadovoljite na adekvatan način.


Osim onoga što je za nas dobro, hranjivo i korisno, važno je znati što je to što je za nas loše odnosno što nam smeta, što nam je višak? Primjerice, često će depresivna osoba potražiti privremeno olakšanje u nekoj ovisnosti (bilo o cigaretama, alkoholu, drogama, ekranima…) ili kroz neku aktivnost koja nije zdrava (prejedanje ili često konzumiranje junk fooda). To je privremena ugoda koja zapravo samo nakratko odvrati naš pogled prema pravom problemu i ubrzo prestaje biti dovoljna te se lako stvara začarani krug ovisnosti

Važno je nadalje osvijestiti naša unutarnja „moranja“ – pritiske koje imamo, a da zapravo i ne znamo što su i odakle dolaze? Moramo li biti savršeni? Moramo li govoriti ili izgledati po nekim standardima, i s kojim ciljem? Depresivne osobe često utvrde da osjećaju pritisak iznutra da moraju biti nekakvi, ponašati se na neki način, raditi ili živjeti u nekim okvirima koji zapravo nisu njihovi, već su nametnuti izvana. A sve to u cilju da bi dobili prihvaćanje ili jer vjeruju da npr samo na taj način mogu u životu postići ono što žele. 

Kroz psihoterapiju radi se na tome da se polako otpuštaju takvi neadekvatni elementi koji narušavaju sklad sa svime što nas okružuje i koji također blokiraju zdravi kontakt s našim unutarnjim glasom. Cilj je da na tom mjestu izgradimo nove vještine i znanja o tome tko smo, što nam treba i kako to postižemo.

Pri tome je važno opet osvještavanje – koje su to misli ili ponašanja koja nas udaljavaju od sadašnjeg trenutka, ovdje i sada? Mislimo li previše o prošlosti? Koji se osjećaji javljaju tada? Vrtimo li u glavi neke scene od prije puno godina? Što pri tome činimo sada? Umjesto da se uronimo u beskorisnu struju briga koje nas ne vode nikamo, trebamo si dopustiti da "doživimo" sadašnji trenutak i osjetimo svaku sekundu otvoreno i prihvatljivo.

Iskustvo depresije znači i osobnu defragmentaciju. Naša se stvarnost raspala i sami smo odvojeni od svojih unutarnjih potreba i od konteksta koji nas okružuje s kojim se, odjednom, ne poistovjećujemo. Gestalt terapija želi promicati integraciju između našeg bića i okoline, ravnotežu koja je trenutno izgubljena. To postižemo u psihoterapiji kroz razgovor – terapijski dijalog, razmjenu u kojoj možemo postati svjesni svojih misli, osjećaja, odnosa, konflikata, želja, potreba, nadanja.

Opet ću naglasiti da je "svjesnost" vrlo bitan elemen. To znači, trenutak u kojem osoba "shvati" (to je onaj aha! moment) i postaje svjesna onoga što misli i osjeća i onoga što se događa u njoj.

Zene-izlijecene-od-depresije


Kako si pomoći

U „receptu“ kako si pomoći u depresiji, savjetujem sljedeće:

  1. Dignite se i krećite se – ovo je obavezno, I to već odmah od jutra. Nema isprika, nema iznimaka. Ustanite, napravite – osobnu higijenu, pranje suđa, posao po kući, učenje, košnja trave… što god da je na rasporedu. 
  2. Kontakt, kontakt i kontakt – nema povlačenja u sebe. Izađite van, razgovarajte s ljudima, dopustite si da vas pozovu (na kavu, na razgovor, na šetnju, na događaj, preko video poziva… kako god) I vi pozovite njih! krenite na sport, ples, igru s drugima. Nabavite kućnog ljubimca za maženje I šetnju.
  3. Zapisujte dobre stvari – redovito pišite što je dobro (za svaki susret sa terapeutom npr napišite 3 pozitivne stvari koje su se dogodile protekli tjedan). Za svaku negativnu misao potrebno je nekoliko pozitivnih da ju neutralizira I zato je ovaj proces važan. (Skuhala sam dobru kavu. Na vrijeme sa platila račune. Nisam odgodila alarm ujutro. Uspjela sam oprati kosu. Rekla sam “da” kad me susjeda zvala na kavu, javila sam se na poziv)… sitne stvari čine razliku.
  4. Zapišite I istaknite na vidljivo mjesto (vrata, kuhinjski ormarić, kupaonsko ogledalo…) – STVARI KOJE NAJVIŠE POMAŽU SU ONE KOJE NAM JE NAJTEŽE ODRADITI. Postoji razlika između teškog I nemogućeg. Imate više kontrole nad životom nego što se sada čini.
  5. Održavajte zdrave navike – dovoljno sna, kvalitetna hrana, vježbanje sukladno dobi I interesima. U tretmanu depresije dnevna rutina je vrlo važna.

Ako osjetite da ne možete sami – potražite stručnu pomoć. Osim oslobađanja naših blokada ili rješavanja neriješenih pitanja koja prekidaju ravnotežu s ukupnošću onoga što jesmo, psihoterapija pomaže da se na kraju osjećamo slobodnijim i kreativnijim ljudima kada je riječ o rješavanju naših svakodnevnih problema.

Zato nije dovoljno samo izliječiti ili prevladati depresiju, već i nadalje učiti kreativno se prilagođavati, graditi nove resurse i sposobnosti za stvaranje bogatije, povoljnije i naravno sretnije svakodnevice.

Gestalt psihoterapija pomaže nam da se na kreativniji način prilagodimo svojoj stvarnosti, rješavajući emocionalne blokade kako bismo se mogli bolje odnositi prema sebi i svijetu oko sebe na sigurniji i za nas bolji način. Na taj način gestalt psihoterapija čini učinkovitu metodu za tretman depresije.

Kontakt

Puni krug, obrt za savjetovanje, vl. Sandra Popijač Tomšić

Mobitel: 095 911 5067

Adresa: Stanka Vraza 37, 42000 Varaždin

Zadovoljna-zena-rad-na-sebi
Top
Koristimo kolačiće za poboljšanje naše web stranice. Nastavljajući upotrebu ove web stranice dajete suglasnost za upotrebu kolačića. Saznaj više…