Geštalt terapija na poremećaj prehrane gleda kao na način prilagodbe oboljele osobe okolini u kojoj je teško bivati, u kojoj su njene emocije i potrebe neprihvatljive, a trenutni resursi s kojima osoba raspolaže nedostatni za nošenje sa preplavljujućim psihičkim procesima. Ako uzmemo u obzir da su korijeni poremećaja prehrane najčešće smješteni u razdoblje adolescencije, u kojem su u fokusu pitanja identiteta, osamostaljivanja, preuzimanja odgovornosti, te razvijanje i prihvaćanje spolnosti i slike vlastitog tijela, tada možemo imati više razumijevanja za osjetljivo tlo na kojem se ovakav poremećaj može razviti i neprimjetno šuljajuće uvući u dinamiku cijele obitelji. U društvu i kulturi u kojoj se na perfekcionizam, visoka postignuća i besprijekoran izgled gleda kao na pohvalne i poželjne karakteristike, javlja se i visoka potreba za kontrolom i ovisnost o rutinama koje nas do kontrole dovode. Tako i u poremećaju prehrane u podlozi stoje visoka potreba za kontrolom (sebe i svijeta u kojem je potrebno dosići te zadane standarde), kao i ovisnost o ritualu vezanom za prehranu.
Postoji zanimljiva veza između rituala vezanih za hranu i naših emocionalnih i psihičkih procesa. Načini na koje jedemo, žvačemo i probavljamo hranu povezani su sa načinima na koje biramo životna iskustva, analiziramo odgovaraju li nam situacije, ljudi ili događaji, prihvaćamo ili odbacujemo doživljeno, proživljavamo vlastite emocije. Načini hranjenja i dinamika okupljanja za obiteljskim stolom već od najranije dobi utiskuje nesvjesne obrasce koji hranu i sitost povezuju sa ugodom ili pak zatrpavanjem neželjenih osjećaja.