Granice najčešće razdvajaju stvari. Zidovi i ograde primjeri su fizičkih granica. No postoje i psihološke tj. osobne granice i kao takve nemaju fizičku stvarnost. Osobne granice su kao putokazi koje postavite da rade za vas – usmjeravaju ljude kako se mogu odnositi prema vama, kako se mogu ponašati u vašoj prisutnosti i što mogu očekivati od vas. Izgrađene su od ideja, percepcija, osjećaja, vjerovanja i vrijednosti koje nam omogućuju da definiramo ne samo našu pripadnost nekoj skupini, već i vlastitu sliku o sebi i identitet. Osnova su za razlikovanje sebe od drugih ili od svega drugog. Gradimo ih na temelju životnog iskustva i socijalnog okruženja u kojem živimo, od djetinjstva nadalje.
Ako vam je koncept granica teško razumljiv, zamislite druge vrste granica. Dvorišne ograde, bove koje označavaju granicu za plivanje na plažama, prestupne linije u sportu, državne granice…. imate li vi takve oznake ili znakove zaustavljanja u vašem osobnom životu?
Ako ne postavite zdrave granice, vjerojatno ćete stalno biti prepušteni na milost I nemilost drugima. To znači da dopuštate drugima da vam govore kako misliti, djelovati i osjećati se. To također znači da ste skloni trošiti svoje vrijeme i energiju radeći ono što drugi žele da učinite umjesto onog što duboko u sebi želite raditi. Dugoročno to može dovesti do frustracije i depresije jer ćete se osjećati neispunjeno ili izgubljeno, stalno ispunjavajući tuđa očekivanja. Biti ćete podložniji utjecaju stresa I umaranju.
Osim što osobne granice razdvajaju mene od drugih, također definiraju I kako smo povezani I gdje su točke naših susreta. To znači da su granice I osnova naših odnosa. Također su mjesto gdje u susretu s drugima zadovoljavamo svoje osnovne potrebe (npr. za bliskošću, uvažavanjem, zabavom, slobodom itd.). Identitet uključuje I međusobne odnose koji su u različitom stupnju ugrađeni u naš self.
Granice se crtaju i oko parova, prijatelja, obitelji, timova… odvajajući ih od drugih ljudi, i tijekom tog postupka dva ili više “ja” postaju "mi". Povjerenje koje oni dijele kao par ili grupa upravo je granica koju crtaju oko sebe. Opet nema fizičke granice, ali ona ipak postoji i omogućava proces razlikovanja onoga što rade zajedno od onoga što rade drugi ljudi.
Zdrave granice podrazumijevaju I osobnu odgovornost, te sigurnost da će neke informacije ostati unutar granica (intimnosti parova, prijateljske ili poslovne tajne, roditelji koji osiguraju da djeca ne moraju čuti o obiteljskim financijskim teškoćama…) međusobno uvažavanje potreba pojedinaca I zdravu dinamiku spajanja, doticanja I razdvajanja. Zdrava dinamika znači da postoji ravnoteža u tempu kojim se drugima približavamo, ostajemo zajedno I zatim udaljavamo, te ravnoteža davanja I uzimanja.
Ako osjećate da imate problem s granicama I pitate se što dalje, vježbanje mindfulnessa, osvještavanje vlastitih potreba ili učenje asertivnosti mogu biti odlični načini za početak upoznavanja sebe. To možete istraživati sami ili uz pomoć psihologa i psihološkog savjetovanja.
Ako imate dojam da vaši problemi sa granicama sežu daleko u djetinjstvo, ili da se ponavljaju određeni obrasci u vašim odnosima, psihoterapija može biti koristan proces razumijevanja kako ste odrastali u osobu koja ste sada te kako napraviti promjene koje želite.
U svojoj psihoterapijskoj praksi kombiniram vještine asertivnosti, mindfulnessa, kreativne tehnike i geštalt psihoterapiju u radu s klijentima, kako bi razvili učinkovite načine suočavanja te nošenja sa zahtjevima svakodnevice, naučili postavljati zdrave granice i njegovati ispunjavajuće odnose.