Unutarnji kritičar: Kako to misliš ostati ćeš doma? Dobro si.
Unutarnji poslušnik koji se pokušava izboriti za sebe - Ali, trebam još vremena...
Kritičar: Odi na posao. Što će misliti kolegice. Što će reći šef.
Poslušnik: Pa bolesna sam bila, oporavljam se...
Kritičar: Nemaš više temperaturu. Nije ti ništa. Nije da ležiš u krevetu ili da moraš u bolnicu.
Poslušnik: Ali ...ma, nema veze (povlači se u sebe i ignorira svoje potrebe)
Ljudi funkcioniraju u polaritetima. Svaka naša osobina ima i svoju suprotnu stranu. I bez poznavanja jedne strane, ne bismo znali prepoznati onu suprotnu. Bez da smo umorni, ne bi smo znali kako je biti odmoran. Bez noći ne bismo znali definirati dan. Bez da je netko ljubazan prema nama, ne bismo znali razlikovati kako je biti uz nekog tko je bezobrazan.
Kakve ovo ima veze sa mojom virozom?
Problemi u ljudskom funkcioniranju nastaju kad smo većinom fiksirani za jedan pol na kontinuumu neke osobine. Neki polariteti promatrani s aspekta geštalt terapije su
Strah-ljutnja, ovisnost-sloboda, moć-nemoć, visoka očekivanja-nisko samopoštovanje, sram-podrška, krivnja-odgovornost, povjerenje-nepovjerenje, očaj-nada, topdog-underdog (to je onaj od gore, onaj koji kritizira, u odnosu na onog koji se opravdava)
i svi mi imamo u sebi i jedno i drugo, i to je normalno i potrebno nam je za zdravo funkcioniranje i zdravo zadovoljavanje naših potreba.
Ako npr imate potrebu da istrčite neku utrku, aktivirati ćete neki dio vas koji je uporan, malo frustriran, perfekcionist, koji ima visoka očekivanja i voli aktivnost. Međutim nakon istrčane utrke, potrebno je odmoriti se, pustiti tijelu da se oporavi, pustiti umu i emocijama da se slegnu (uživati u ponosu na sebe zbog ostvarenog cilja, osjetiti ugodu ležanja i mirovanja dok se umorne noge iscjeljuju, pijuckati polako omiljeni napitak i gledati TV ili čitati knjigu). Problem nastaje kad ne uđete u ovaj polaritet odmora, opuštanja i uživanja, jer unutarnji kritičar stalno nešto govori (dosta ljenčarenja, idemo dalje, imaš posla, još treba otići obaviti ovo pa ono..). Tako da stalno nekud jurite, zatrpavate se poslom, tražite aktivnosti koje ćete raditi, samo da ne mirujete...
Ili drugi primjer, kad većinu vremena provodite samo u strahu I nemoći, a ne ulazite u ljutnju I ne dopuštate si moć, nećete aktivirati svoje resurse i energiju da postavite granice, da se izborite za sebe, da postignete neki cilj ili zadovoljite neku potrebu (npr. neki članovi tima na projektu na kojem radite stalno zabušavaju i vi preuzimate većinu posla, ali bojite se suprotstaviti se kolegama, jer se bojite konflikta, jer smatrate da niste dovoljno dobri u pregovorima i argumentiranju, jer vas je strah da vas ne odbace...). Ako ne uđete u ljutnju i ne aktivirate svoj osjećaj moći, nećete se izboriti za sebe nego ćete ostati stalno u ulozi žrtve.
Kroz djetinjstvo i adolescenciju oblikuju se naši obrasci reagiranja, formira se naš karakter, odnosno ličnost. S vremenom poprimamo neke ustaljene obrasce ponašanja koji su nam u životu korisni i služe našoj dobrobiti, no nađe se poneki koji nije adekvatan (npr ako uđemo u paniku svaki put kad se približava sastanak na kojem moramo prezentirati naše poslovne rezultate). Zdravo svakodnevno funkcioniranje podrazumijeva ravnotežu između polariteta, fleksibilno kretanje na putu od jednog kraja do drugog, već prema našim potrebama I zahtjevima situacije u kojoj se nađemo. Tako u trenutku kad nas hvata nervoza I strah oko prezentacije pred upravom, umjesto padanja u još veću anksioznost I paniku, možemo biti svjesni što nam pomaže da se vratimo u hrabrost, na koje načine tražimo I dobivamo podršku, kako sebe podržavamo I tada se možemo pobrinuti da smo dobro naspavani, da porazgovaramo sa kolegama koji će nas ohrabriti, da se sjetimo svojih dosadašnjih uspjeha I dobro odrađenih prezetacija I da se kvalitetno pripremimo za izlaganje. Poduzimajući te akcije dovodimo sebe u stanje ravnoteže između treme I sigurnosti u sebe, imajući na umu da je malo treme uvijek dobrodošlo da bismo bolje izvršili zadatak, ali ne dopuptajući da nas potpuno preuzme.
U psihoterapiji jedan od puteva rada na sebi je I upoznavanje svojih polariteta, I mjesta gdje je protok energije zablokiran. Tako se korak po korak odmičemo od fiksiranih obrazaca koji su nekada služili svojoj svrsi ali sada više ne služe, te gradimo nove načine življenja I zadovoljenja svojih potreba. Važna komponenta ovog rada je I prihvaćanje svojih polariteta, shvaćanje da oni zapravo nisu na suprotnim stranama I da njihovo postojanje nije nadmetanje tko će pobijediti, već da optimalno življenje postižemo dovodeći ih do suradnje i uzimajući za sebe najbolje od obje strane.