Prije 10 godina ljudi me nisu razumjeli o čemu pričam kad sam uporno pitala kako razaznati gdje prestaje tuđa odgovornost, a počinje moja. Možda nisam za tu temu tada imala dobre sugovornike, a možda je iz mojeg nerazumijevanja teme proizašlo to da me drugi ne razumiju.

Sva sreća pa me život doveo u edukaciju za Gestalt psihoterapeuta. I tu se tema počela razjašnjavati.

Danas sam naišla na tekst koji mi je s uvodnim naslovom prvo probudio ljutnju. Dijete u meni se pobunilo. Ali kad sam pročitala do kraja, slagalica se još malo složila i slika je dobila još malo smisla.

Donosim vam taj tekst u nastavku.

_ _ _

Ako vaša želja nije ispunjena, to znači da još nije “plaćena”

Negdje, na rubovima Univerzuma postajala je jedna trgovina. Table s nazivom trgovine odavno nema – nekad davno ju je odnijela oluja, a novi gazda je nije postavljao, jer je svaki mještanin ionako znao da ta radnja prodaje želje.

Asortiman je bio ogroman, ovdje se moglo kupiti gotovo sve: velike jahte, kuće, udaje, funkcija potpredsjednika velike korporacije, djeca, voljeni posao, lijepa figura, pobjeda u natjecanju, luksuzni automobili, vlast, uspjeh, izobilje i mnogo, mnogo drugih stvari …

Na prodaju nisu bili samo život i smrt – za to je bio zadužen glavni ured koji se nalazio u drugoj Galaksiji.

Svatko, tko je došao u ovu trgovinu odmah se raspitivao za cijenu svoje želje. Naravno, postojali su i oni koji ni jednom nisu ušli u trgovinu i ostajali kod kuće i samo željeli želje.

Cijene su bile različite. Na primjer, voljeni posao koštao je odustajanja od stabilnosti i predvidivosti, spremnosti za samostalno planiranje i uređenje svog života, vjere u vlastite snage i odluke da se radi tamo gdje im se sviđa, a ne tamo gdje treba.

Vlast je koštala nešto više: trebalo se odreći nekih svojih uvjerenja, znati u svemu pronalaziti racionalno objašnjenje, znati drugima reći «ne», znati svoju cijenu (i ona je trebala biti dovoljno visoka), dozvoliti sebi govoriti „Ja“, znati nametnuti se drugima, bez obzira na odobravanje ili neodobravanje okoline.

Neke cijene su bile čudne: udaja se mogla dobiti gotovo besplatno, ali je zato sretan život bio skup: osobna odgovornost za sreću, sposobnost dobivanja zadovoljstva od života, prepoznavanje svojih želja, odricanje od mišljenja okoline, sposobnost da se cijeni ono što se ima, dozvoliti da se bude sretan, svijest o samopoštovanju, odricanje od bonusa „žrtve“, rizik gubljenja nekih prijatelja i poznanika.

Nije svatko, tko je došao u ovu trgovinu, bio spreman odmah kupiti želju. Neki, ugledavši cijenu, odmah su se okretali i izlazili. Drugi su dugo stajali zamišljeni, preračunavajući se i misleći kako bi mogli pazariti. Netko se žalio na jako visoke cijene, tražio popust ili pitao za dane rasprodaje.

Ali, bili su i takvi, koji su vadili svu svoju ušteđevinu i dobivali zavjetnu želju, upakiranu u prelijepi šuškavi papir. Na takve su sretnike ljubomorno gledali drugi kupci, šireći tračeve o tome da je gazda trgovine njihov prijatelj i da su želju dobili tek tako, bez ikakvog truda.

Kada su gazdu trgovine pitali ne plaši li se on bankrota, on je samo odmahivao glavom i odgovarao da će u svakom trenutku biti smjelih ljudi, spremnih na rizik, na odricanje od naviknutog i svakodnevnog života, spremnih vjerovati u sebe, ljudi koji imaju snage i sredstava kojima mogu platiti ispunjenje svojih želja.

A na vratima trgovine već stotinjak godina stajao je natpis:

“Ako vaša želja još nije ispunjena – znači da još nije plaćena."

(izvor teksta Atma.hr)