Djeca to rade često, pogotovo u nekoj jasličkoj dobi kad se odvajaju od sigurnosti majčinog zagrljaja i kreću istraživati veliki svijet (igralište, vrtić, i sl.). To se kod djece zove separacijska anksioznost. Normalan je, zdrav i potreban proces razvoja, iz kojeg bi dijete trebalo naučiti imati povjerenja u svijet i odrasle - mama ode od mene, ali se mama i vrati po mene (npr kada mama mora na posao, a dijete u vrtić). Iako u nekom trenutku dijete ima osjećaj da se mama neće više nikada vratiti, kroz svakodnevna ponavljanja istog obrasca odlazaka i vraćanja, dijete uči imati povjerenje da će se mama ipak vratiti. U međuvremenu kad mame nema, dijete ima neki prijelazni objekt kojim se tješi i uči tako davati sebi podršku (npr dekica, omiljeni plišanac, duda varalica i sl.).
Kasnije u životu, bez obzira na dob, svima nama treba utjeha i podrška. Ponekad se oslanjamo na druge, i od njih tražimo i dobijemo ono što nam treba - kava s prijateljicom nakon svađe sa šefom, zagrljaj s partnerom nakon neprospavane noći kad su klinci bolesni, usputno jadanje kolegici u kuhinji na poslu zbog ludih rokova na projektu…
Ali što kad nema drugih blizu, kada nismo u mogućnosti tražiti suport, ili nemamo kapacitet za biti u kontaktu s nekim jer nam od iscrpljenosti jednostavno paše malo se osamiti? Kako sebi dajemo podršku tada? Imamo li svoju dekicu za support?
Donosim vam jednu zanimljivu vježbu koju možete napraviti sami za sebe, i tako pronaći svoje unutarnje resurse i izvore podrške:
- napišite ili nacrtajte mrežu svojih aktivnosti i odnosa u kojima nalazite podršku: pobrojite prijatelje, hobije, interese, aktivnosti, načine provođenja slobodnog vremena...
- pogledajte sada za sve navedeno, u kojim okolnostima ili trenucima vaš izvor podrške:
- jest podržavajuć (npr kad ste ljuti na šefa, prijateljica vas uvijek sasluša)
- i kada prestaje biti podržavajuć (npr iako volite svoju prijateljicu, ponekad je stvarno naporna)
Dobro je znati razlikovati kome ćete se obratiti u traženju podrške ovisno o situaciji I što od te osobe dobivate za sebe, a ovime možete doći do jasnoće po tom pitanju.
- sada razmislite što vas najbolje podržava fizički - je li to zdrava hrana, dovoljno sna, udobna stolica, dobar naslon fotelje, mekani jastuk i deka, tjelesno vježbanje, tople čarape, ugodni mirisi, ili ugodna muzika u pozadini?
- navedite još dodatnih izvora podrške koji vam doprinose osjećaju ugode, sigurnosti i samopodrške.
Možete li ih češće uključivati u svoju svakodnevicu?