Za početak nudim vam jednu vježbu. Sjetite se svog djetinjstva, i razmislite o porukama koje su vam slali roditelji ili drugi važni ljudi (učitelji, treneri, članovi obitelji) ? Je li bilo nekih stavova o tijelu, moralnosti, iskrenosti, seksulanosti? Što je u životu dobro i poželjno, a što ne vrijedi?
Kakvi su umjetnici, a kakvi su inženjeri? Kakvi su ljudi koji poslije posla odmaraju, a kakvi oni koji stalno rade bez odmora? Cijenite li više jedne ili druge? Kako gledate na sebe ako ste muškarac i želite studirati „žensko zanimanje?“ Biste li povjerili popravak vašeg auta automehaničarki?
Uvjerenja o svijetu i životu, koja smo kao mali progutali, bez da smo ih sagledali, kritički razmislili što je za nas smisleno, a što nije, zovu se introjekti. Možete ih prepoznati kao "moranje" ili "trebanje" i svakodnevnom životu (moram svaki dan kuhati, svaku subotu se treba počistiti stan, roditeljima se ne smije proturiječiti, u karijeri se treba napredovati... pritisak da nešto moramo ili trebamo jer u protivnom ne valja)
Kako nas moranja ograničavaju, a za što su nam korisna?
U zamišljenom misonom toku nekog izmišljenog klijenta na psihoterapijskom kauču, odgovori iz gornje vježbe mogli bi biti „debeli ljudi su lijeni / nije lijepo lagati / nemoj dovoditi dečka doma ako se ne mislite oženiti / umjetnici su vjetropiri, nema tu kruha, samo gubitak vremena, radi nešto konkretno radije, to ti je bolje za život / nije dovoljno da završiš srednju elektrostrojarsku školu, moraš barem biti inženjer / odmaraj se kad napraviš sav posao, što možeš danas ne ostavljaj za sutra“ ... itd
Zamislimo sada kako taj klijent živi svoj život, sa nesvjesnim uvjerenjima koje je pokupio usput. Pazi na prehranu jer mora ostati u formi, uvijek se trudi biti iskren i nedajbože da prešuti gdje je bio neki dan kad se nije nikome javljao na telefon (zapravo je spavao popodne poslije posla, ali ok, nekako će se već za to opravdati, ipak se dosta naradio na poslu, a usput još i studira jer mora, bit će lakše sa diplomom, ali za sad mora zadržati ovaj grozno dosadan posao jer mora se od nečeg živjeti...)
Opasnost sa introjektima je ta da, ako smo puni tuđih uvjerenja, nemamo prostor da razvijamo svoja uvjerenja, i svoju osobnost. I potrebno je uložiti ogromnu energiju da bismo živjeli po tuđim pravilima ili ispunjavali tuđe želje (npr kakvi trebamo biti u nekoj svojoj ulozi kao roditelj, šef, prijatelj, član obitelji... uzmite primjer mlade snahe koja se nakon vjenčanja doselila u kućanstvo muževe obitelji - kako se mora ponašati da bi se uklopila, da bi je prihvatili?)
Da ne bi bilo sve samo crno, ima i nekih moranja i trebanja koja su nam korisna. Npr pogledaj lijevo desno lijevo prije nego ideš preko ceste (tako učimo dijete da se ponaša odgovorno i sigurno u prometu), ugrizni se za jezik kad si bijesan (to čuva osobu od svađe npr sa šefom na poslu i od mogućeg otkaza), zamisli profesora na wc-u (olakšava učeniku tremu pred ispit) i td...
Susretala sam se i sa situacijama gdje su ljudi pogrešno shvatili natpis sa početka teksta pa su otišli u sebičnost i bezobzirnost. Tu vrijedi pripaziti jer je tanka linija između brige o sebi i narušavanja odnosa s drugima.
To je sve skupa slično inventuri, kao kad čistite ormar pa gledate što od odjeće vam više ne treba, što ćete zadržati, a što baciti, nešto možda prenamijeniti, reciklirati, pokloniti. Tako možda kroz proces svoje osobne inventure zaključite da baš volite paziti na prehranu jer se bolje fizički osjećate od voća i povrća, da ipak ne želite raditi dosadan uredski posao jer eto imate interes i talent za ples pa ćete radije pokrenuti svoj plesni studio, da uživate u kuhanju svaki dan jer je to način na koji brinete o sebi, ali da subotnje ćišćenje ipak radije odradite četvrtkom jer vam je subota ujutro baš idealna za lutanje po placu. Na taj način donosite svoje izbore, svoje odluke i preuzimate odgovornost za svoj život.
Za kraj razmislite koliko uvjerenja iz vježbe sa početka teksta slijedite u životu? Jeste li ih slobodno izabrali ili samo živite prema njima bez propitivanja?
U procesu osobnog razvoja ovakva inventura je važan korak. Javljaju se pri tome otpori. Bune se unutarnji glasovi, oni bi nas vratili na staro. Bune se i ljudi iz vaše okoline, jer nisu navikli da postavljate granice. Ne talasaj. Usput i neki ljudi odu iz vašeg života, shvatite da nemate puno zajedničkog. Ili vi odete iz nekog sistema, jer vidite da to nije vaš komad kolača. Ali to je cijena slobode izbora.
No ako se niti ne pokušate izboriti za svoj glas, onda živite da bi ispunjavali tuđe želje iz prošlosti.