Danas postoji bezbroj izvora informacija gdje možemo učiti ili iskusiti meditiranje. Ono ima mnogo dobrobiti koje su dokazane raznim istraživanjima i prakticira se čak u nekim zemljama već u osnovnoj školi (smanjuje vršnjačko nasilje, povećava koncentraciju I školski uspjeh), provodi se u pripremi vojnika, policajaca i sportaša, u radu managera u visoko stresnim zanimanjima.

Dokazano umanjuje negativne posljedice tjelesne napetosti, povećava radnu učinkovitost, smanjuje stres i povećava opće dobrostanje.

Prije nego krenemo dalje, dobro je znati jesmo li uopće tip osobe kojoj meditiranje odgovara. Meditacija nije za svakoga. Nema smisla forsirati se. Upoznajte sebe, i slijedite ono što najviše doprinosi vašoj dobrobiti, zadovoljstvu, kvaliteti života i mentalnom zdravlju.

O dobrobitima meditacije postoji puno tekstova i istraživanja. No ja bih se sada osvrnula na onu manje svijetlu stranu.

Što kad nam je nakon meditiranja “loše”?

Ova “nuspojava” je zapravo dosta česta, Češća nego se misli. A o tome se ne govori mnogo. Umjesto lakoće postojanja koju smo očekivali, kao posljedica meditiranja mogu se pojaviti strah, panika, uznemirenost, tuga, ljutnja, frustracija…

Za dobrobit meditacije potrebni su po meni neki preduvjeti - a to je da znamo što radimo, kako to radimo i što možemo očekivati pri tome.

Što radimo dok meditiramo?

Sjedimo ili ležimo. Dišemo. Smirujemo se, i opuštamo. Možda slušamo neku ugodnu glazbu ili vođeni audio. No, osim opuštanja tijela i uma (a na površinskoj razini to je cilj, jel’da?) događa se da zapravo uranjamo duboko u sebe. I da tamo možemo susresti neke dijelove sebe s kojima nismo upoznati, ili ne znamo kako biti s time, pa je logično da se može javiti nelagoda.

Kako to radimo

Važno znati koju vrstu meditacije koristimo - je li to samo disanje uz brojanje ili praćenje udaha i izdaha, ili je to vizualizacija nekog ugodnog prizora, ili ipak vođena fantazija, ima li tu uključenih nekih pitanja na koje ćemo htjeli-nehtjeli dobiti odgovore?

Važno je znati svoje granice. U potrazi za vrstom meditacije koja vam odgovara, vi ste onaj koji odlučuje koliko duboko ćete ići. Kod nekih ljudi to je samo po sebi razumljivo i znaju se zaustaviti kad postane preteško, no kod nekih drugih može se dogoditi da odu preduboko i da ih susret sa unutrašnjim svijetom preplavi prije nego su shvatili gdje su i žele li tu uopće biti. Preplave ih silni osjećaji koji su se digli na površinu kad su se tijelo i um umirili.

Što možemo očekivati prilikom meditacije

Ovo se nastavlja na prva dva preduvjeta. Ako samo dišemo i svjesni smo da ne želimo duboko uranjati u nesvjesno (i znamo kako se zaustaviti), tada možemo zaista dobiti ugodno opuštanje ili energiziranje. Pa to mogu biti super načini za prije spavanja ili pak u pauzi kad smo pretrpani poslom, da napunimo baterije za dalje, dovoljno je 5 minuta. Prije nego krenete u meditaciju, dobro je upoznati se sa sadržajem koji ćete slušati kako biste znali što očekivati (ako npr. slušate vođenu meditaciju sa interneta).

No, meditacija je zapravo razgovor sa samim sobom.

Kad to kažem, javljaju mi se brojna pitanja. Znam li što mi treba? Kako ću to ostvariti? U kakvom sam odnosu sa samim sobom? Poznajem li sebe? Prihvaćam li sebe? Dakle, možemo očekivati da će nam se pri meditiranju otvoriti i neke od tih tema.

Ukoliko smo iskusili da nam nešto tijekom meditacije nije bilo baš ugodno, dobro je vidjeti sa čime smo se to susreli? Koji je to osjećaj, misao? Bolno sjećanje? Neki problem s kojim se nemamo snage nositi pa smo ga zakopali? Je li se podigla ljutnja? Nemir? Strah? Sram? Je li tijelo poželjelo pokret, a vi ga vodite da se umiruje jer “tako treba meditirati”? Upravo ovo mjesto je točka gdje vrlo lako možemo reći “ovo meditiranje nema smisla, ništa mi ne pomaže, nisam nimalo bolje”.

A upravo tada se otvara prostor za rad na sebi.

Tu vidim 2 moguća smjera.

Jedan je smjer da, kad shvatite  da vam je nešto bilo neugodno ili previše, da se tu zaustavite i dalje ne idete. Na taj način poštujete svoje granice i brinete o sebi.

Drugi smjer je da krenete u proradu onog što se pojavilo i uznemirilo vas. To je moguće kroz psihoterapiju ili neku drugu praksu osobnog razvoja. No voljela bih za kraj naglasiti i važno mi je da osvijestite kako je bitno – ako birate meditaciju kao duhovnu praksu - da radite sa educiranom osobom koja je osjetljiva na suptilnost i snagu unutarnjih procesa koje meditacija budi te koja može povezati vašu meditativnu praksu sa svakodnevicom ili promjenama koje želite postići.