U ovom tekstu donosimo vam pregled specifičnosti gestalt psihoterapijskog pristupa.
Gledajući Vas kao cjelinu koja je više od zbroja vaših dijelova, terapeut vjeruje u vašu sposobnost i kreativni potencijal da nađete način da se vratite u ravnotežu, zadovoljite svoje potrebe i nosite sebe kroz život.
Osnovni elementi gestalt pristupa su:
Svjesnost u sada i ovdje
Razvijanje svjesnosti o tome kako se osjećate, što vam se javlja u tijelu, u mislima, što vam treba sada, čine osnovu za promjenu. U procesu gestalt terapije usmjeriti ćemo se na sada i ovdje, često ću vas pitati “kako ste sada, ovdje?”.
Eksperimenti
Osim razgovora o problemu s kojim dolazite, eksperimenti čine učinkovitu metodu istraživanja novih načina ponašanja.
Možete koristiti asocijativne karte, eksperimentirati sa raznim ulogama, praznim stolicama, maštom, raditi na snovima, crtati. Kretanjem u prostoru i korištenjem pokreta možete lako doći do jasnoće u npr. donošenju odluka.
Kroz vježbe i eksperimente, gestalt terapija također omogućuje ljudima ponovno povezivanje s dijelovima sebe koji su potisnuti, ignorirani ili negirani. Na taj se način vraća sklad i cjelina u život klijenta, a on postaje svjestan emocija te ih oslobađa na konstruktivan način.
Nezavršeni poslovi
Težnja ka završetku nezavršenog posla urođena je ljudima. Gestalt psihoterapija pomaže vam da osvijestite svoje emocionalne nezavršene poslove, načine na koje vam oni oduzimaju energiju te obrasce koje ponavljate kako bi nezavršene poslove završili.
Sve se to odvija na nesvjesnoj razini i može vas pratiti cijeli život, ostavljajući traga na zdravlju, vodeći u ovisnosti, problematične odnose ili nezadovoljstvo sobom.
Kontakt i odnos
Bitne značajke gestalt pristupa su kontakt i odnos. Čovjek je cjelovito biće koje je stalno u kontaktu s okolinom i dio je te okoline. Gestalt istražuje „kako” nam je u nekom trenutku s nečim što je u nama i oko nas. Samim time su i načini na koje živimo svoj život produkt onoga što (ili kakvi) mi jesmo na granici kontakta između nas i okoline. (npr. kakvi smo u društvu, što se javlja u nama kad se moramo zauzeti za sebe, povlačimo li se ili idemo u kontakt?)
Granica kontakta je mjesto na kojem se susreću “ti” i “ja”.
Na toj se granici formiraju i naši odnosi. Čovjek je društveno biće i za preživljavanje u psihičkom smislu potrebni su nam odnosi. Terapeutski odnos mora biti profesionalan, ljekovit, temeljen na povjerenju i sigurnosti. Tako poteškoće koje klijent prevlada kroz terapijski odnos, prevladat će i izvan terapije u drugim odnosima.