Moraš znati svoju cijenu

  • Update: 16/11/2020

Bila sam studentica prve godine psihologije kad sam od profesorice iz Psihologije kreativnosti dobila prvu lekciju iz poduzetništva, a da toga nisam bila ni svjesna.

Imala sam tada fazu izrađivanja skulptura – lutaka od bakrenih žica. Ne sjećam se kako je došlo do toga da profesorica vidi te moje uratke, no svidjeli su joj se i rekla je da ih želi kupiti – dvije lutke i upitala me koliko koštaju.

Muko moja pređi na drugoga! Ona bi kupila ovo… pa to ja samo tak malo motam žice iz dosade… sad bi ona to kupila? I još da ja kažem koliko novaca želim za to?! 

Preznojavala sam se neko vrijeme, crvenila se kao rak i gledala posvuda okolo, samo ne u nju. U sljedećih par dana čak sam ju malo i izbjegavala (ned’o Bog da me na hodniku opet pita). Misaoni tok bio mi je otprilike – neugodno mi je, želim pobjeći iz ovog groznog iskustva, kakva cijena, nemrem uzet novac nekom, pogotovo profesorici, za moju igrariju, pa to je samo bakrena žica.

No, došao je trenutak kad više nisam mogla izbjegavati susret. 

Jasno se sjećam njene rečenice: Sandra, moraš znati svoju cijenu. Kratko i jasno.

Bilo je povuci-potegni neko vrijeme i na kraju je dogovor pao da će dvije veće i dvije manje lutke sve skupa uzeti za stotku. 100 kn čovječe.

Meni, studentici prve godine, to je bilo wow, puno para. Mislila sam da je s time priča formiranja cjenika završena. I bila je, u tom kontekstu.

No, još dugo dugo nakon toga te su riječi tinjale u meni kao jeka i na nesvjesnom nivou poput rijeke oblikovale rukavce i tokove u razna mjesta mene. 

Moraš znati svoju cijenu 

Tada sam bila još miljama daleko od toga da shvatim da ću za par godina krenuti na razgovore za posao, da ću pregovarati o plaćama, honorarima ili pokretati svoju privatnu praksu. Nisam razmišljala o svojoj cijeni.

Ne znam kako vi čujete tu rečenicu, kao formiranje cjenika usluge? Kao svijest o vlastitoj vrijednosti? Ili nešto treće? Meni je danas sasvim jasno da sam ju čula kao – moraš znati koliko vrijediš

A ta tema ima mnogo nivoa – vrijednost mog rada, tj. cijena usluga koje pružam samo je jedan aspekt. 

Kako je vama izreći koliko novaca tražite za svoj rad?

Što se u vama javlja kada primate novac? Kad ga držite u ruci? Osjećate li da imate pravo na taj novac? 

Jednom sam prilikom veću količinu keša trebala položiti u banku. Jasno se sjećam da sam ga u sekundi predala službenici na šalteru kao da u rukama imam kipuće kamenje koje samo čim prije nek ode iz mojih ruku. Dobro je bilo dok je bilo u novčaniku, u torbici ili na računu. Ali u rukama – sasvim neka druga priča. 

Sjećam se kako sam davno negdje pročitala da je pitanje novca zapravo pitanje – tko sam ja?

Tada sam već malo i zakoračila u teme kojima se bavim danas, no bila sam još daleko od edukacije za psihoterapeuta i tek sam ponegdje čula za nešto što su neki nazivali osobni razvoj.

Rečenica da novac ima veze s pitanjem tko sam ja – ostavila me u čudu i nerazumijevanju, ali sa zdravom znatiželjom da istražim što to sve znači.

S jedne strane – nije mi imalo smisla na razini razuma jer nas o tome nitko ne uči u školi (ako hoćeš imati novaca moraš samo puno raditi, zar ne?), ali je s druge strane imalo savršeno puno smisla na razini feelinga iz trbuha. Ta dvojakost me kopkala da izvidim čega sve tu ima. Pa izviđam to sve do danas, da se ne lažemo, i nemam sve odgovore.

Danas kad razmišljam o odnosu s novcem i pitanju financijske sigurnosti, prva slika koja mi pada napamet je slika oceana i sante kojoj se iznad površine vidi samo vrh, a ogroman komad ispod vode je nevidljiv. 

Drugo što mi pada na pamet je da u pitanju tko sam ja? – veći naglasak stavljam, ne na tko, nego na ja

Ako to povežemo s analogijom sante leda, kada želimo više novca, na površini možemo razmišljati – npr. kako da više radimo, da nađemo dodatni posao, pregovaramo za povišicu – a sve u cilju veće zarade. Tu je važno da znamo svoj cjenik.

Na drugoj razini možemo se pitati ovo tko sam ja – tko u smislu identiteta – kakva sam, što volim, što mi ne paše, kako se najbolje odmaram, kakvu odjeću (ne) želim nositi, koja muzika me opušta…

Na najdubljoj razini, bavimo se pitanjem ja – pitanjem što mene razlikuje od drugih, gdje završavam ja, a počinje svijet, kako izgleda granica na kojoj se svijet i Ja dodirujemo te što se u tom kontaktu događa.

To je i pitanje separacije i individuacije iz sistema koji stvara (privid) sigurnosti – ponekad je to korporacija, ponekad obitelj, ponekad partnerski odnos ili neka druga grupa  koje smo dio.

Usudit ću se reći da je to i pitanje odrastanja. Koliko vrijedim? Tko ili što mi treba da mi pokaže moju vrijednost? Moraš znati svoju cijenu, moraš znati koliko vrijediš. 

Klijenti mi dolaze u terapiju s temom straha od financijske nesigurnosti/neizvjesnosti, straha od neimanja novca, straha od napuštanja posla koji ne vole zbog pritiska za egzistencijom koju povezuju s novcem. Tada ne radimo na planovima koji honorar da preuzmu ili kako da napišu CV i prijave se na natječaj za posao.

Bavimo se temama iz unutra – koja uvjerenja imaju o sebi, o životu, koje su im temeljne vrijednosti, koje cijene plaćaju za svoje izbore, kakvi su u kontaktu s nečim lijepim što im dolazi – prihvaćaju li to ili već u startu misle da obilje ne zavrjeđuju? Gdje dopuštaju da im se uzima ili krade njihovo (materijalno, emocionalno, energetski)?

Teška pitanja, znam. Ali – korak po korak, sve je to proces. Nije natjecanje, nego putovanje.

Svatko ima svoju cestu, zavoji i raskršća nisu isti za sve.

Zato budite nježni prema sebi dok ispisujete svoje cjenike.

Kontakt

Puni krug, obrt za savjetovanje, vl. Sandra Popijač Tomšić

Mobitel: 095 911 5067

Adresa: Zagrebačka 89, Varaždin (Tehnološki park)

Zadovoljna-zena-rad-na-sebi
Top
Koristimo kolačiće za poboljšanje naše web stranice. Nastavljajući upotrebu ove web stranice dajete suglasnost za upotrebu kolačića. Saznaj više…