Dame i gospodo, njezino veličanstvo Briga o sebi

Pitala me frendica prije nekog vremena „Ideš li ti nekad kod kozmetičarke?“. Pričale smo o raznim tretmanima uljepšavanja i njegovanja sebe, a za neke sam, iskreno, i prvi puta čula.

Njeno pitanje mi je ostalo odzvanjati još danima, tjednima… ne zbog toga idem li ili ne idem kod kozmetičarke, nego zato jer mi je dalo misliti o nečem drugom. O nečem što na prvu djeluje nepovezano, ali zapravo…

Zapitala sam se kako ja brinem o sebi, zaista onako iznutra? Što (ne) činim za sebe, kako se (ne) njegujem?

Briga o sebi, po meni ključna je životna vještina. No što zapravo znači briga o sebi?

Ima mnogo razina i mnogo lica. O toj temi učim svoje klijente u psihoterapiji, držim radionice, a i sama ju prorađujem u svom osobnom razvoju. No ipak se ponekad nađem na mjestu gdje sam umorna i iscrpljena i pitam se „Za koje svoje potrebe sam postala kratkovidna?“ Gdje nisam ispoštovala sebe i kome sam dopustila da mi pređe granice?

Život se ne sastoji samo od onoga što bismo mi željeli, i ovo su vremena kad je to vidljivo više nego ikad. Mnogi su faktori nad kojima mi nemamo nikakvu kontrolu. Zato kao jedan od načina vraćanja osobne moći i kontrole u svoje ruke, preporučam brigu o sebi kao vještinu izgradnje otpornosti na stres.

Aspekti brige o sebi

Na prvu, može se činiti da brinu o sebi oni koji su uređeni, frizura, odjeća, sve 5, oni koji jedu zdravo, idu na vrijeme spavati, piju vode, slijede „pravila za život“. Da, ima nekih aspekata iz te kategorije koji su važni, jer dokazano smanjuju stres i pomažu nositi se sa svakodnevnim poteškoćama – primjerice tjelesna aktivnost, zdrava prehrana i kvalitetan san.

Nabrojane stvari možemo smjestiti u okvir fizioloških potreba. No osim fizioloških, mi imamo i psihološke potrebe. Za ljubavlju, pripadanjem, moći, uspjehom, slobodom, zabavom…

Imamo i duhovne potrebe (za promišljanjem o smislu, povezivanjem sa nekom „višom silom“, za molitvom, meditacijom…)

Tu su i emocionalne potrebe – ono što činimo da balansiramo svoje emocije i dobijemo podršku (ili si ju damo)

I mentalne potrebe – hrana za naš intelekt, učenje, rješavanje križaljki…

Voljela bih se sada osvrnuti na još jedan aspekt – a to su asertivna prava i naše potrebe da se ta prava ispoštuju.  Pravo da budemo to što jesmo, da mislimo to što mislimo, da pokažemo sebe bez straha od osude, pravo da naše granice budu poštovane, da nas se čuje i vidi, da očuvamo svoj integritet kao ljudska bića.

Prva 4 aspekta potreba nekako možemo sami sebi dati, no ove druge uključuju i druge ljude, uključuju kontakte i odnose. I izazovno je ponekad dati sam sebi ono što nam treba, a tek očekivati od drugih da nam daju to što nama treba – često završimo razočarani i povrijeđeni.

Svijet nije uvijek lijepo mjesto, međuljudski odnosi nisu uvijek divni. U šumi i kaosu svakodnevice, da bismo imali osjećaj da imamo bar neku kontrolu nad životom, da nismo bespomoćni i da možemo upravljati svojim životima, potrebno je aktivirati svoju odgovornost. To znači ponekad reći „ne“ onome što ne želimo, postaviti granicu drugima, donositi izbore koji imaju svoju cijenu, dopustiti sebi odmor kad stvari postaju teške, stupiti u kontakt sa svojim osjećajima, dozvoliti se naljutiti ili rasplakati, tražiti pomoć od okoline, ili raditi ono u čemu uživamo ( a ne ono što se „treba“).

Oni ljudi koji dobro brinu o sebi – o svojim potrebama, koji preuzimaju odgovornost za sebe, postavljaju zdrave granice… oni su manje pod stresom, boljeg su zdravlja i žive ispunjenijim životom.

Više odgovora, načina i konkretnih metoda kako bolje brinuti o sebi, potražite ovdje