Naš unutarnji dijalog prepun je uvjerenja o životu i o nama. Ta su uvjerenja najčešće nesvjesna i koče nas. Što će selo reći? Dečki ne plaču. Život je muka. Budi dobra i poslušna. Često je tu i naš unutarnji kritičar koji je oštar prema nama.

Problem nastaje jer nas takva uvjerenja koče u životnom napretku ili u životnom energetskom protoku. Želim obojati kosu u rozo, ali što će drugi reći? Umro je moj pas, ali muško sam i ne smijem pokazati tugu. Želim imati freelance posao, ali to je krivo jer zvuči prelagano. Ne smijem tražiti svoja prava na poslu jer moram biti tiha i poslupšna radnica...  

Pitaju me ljudi kako da promijene uvjerenja koja ih koče?  Kako da kroz svoje misli budu sami sebi podrška?

Svijest o uvjerenjima

Prvo moramo znati tj biti svjesni da postoji taj „koncept“ – da nosimo nesvjesna uvjerenja i da nas uvjerenja koja imamo mogu kočiti.

Ako nemate svijest da vas koči neko uvjerenje, onda nećete niti pokušati mijenjati ga.

Ako i u odrasloj dobi smatrate da je baš dobro da su vas roditelji učili da „treba samo cijeli život štedjeti i naporno raditi“ jer je to odlika koja se cijeni kod ljudi,  a vi sada želite pokrenuti svoj posao ili otići na putovanje ili si priuštiti nešto što nikad niste – u tom slučaju bojat ćete se uložiti kapital, smatrat ćete sebičnim i rastrošnim svoje želje za putovanjem.. i sl.

Kako zvuči vaš unutarnji govor?

Važno je osvijestiti naša uvjerenja. Kako ona zvuče? Koja je to točno rečenica od riječi do riječi, koja se vrti u vašoj glavi? „nisi ti za to“ ili „ne troši novce na gluposti“ ili „nemoj plakati, nemoj se ljutiti“ … može biti mnogo takvih rečenica koje u životu na nas utječu na razne načine. Jednostavno ih napišite na papir. U prvom trenu vam se možda to ne da ili mislite da je besmisleno, ali kad su stavili svoje misli na papir, neki klijenti u terapiji shvatili su da te rečenice zvuče smiješno, da im ne koriste i već samim time dogodila se promjena. 

Odakle nam te misli?

Ograničavajuća uvjerenja smo negdje naučili. Nismo se s njima rodili. Čiji glas stoji iza neke rečenice koja nas blokira? Tko nam je to govorio? Često ćemo otkriti da su to bili mama, tata, baka, djed… i da smo usput popili ta uvjerenja bez da smo propitali slažemo li se s njima. Možda je u djetinjstvu to bilo i korisno, ali sada kad smo odrasli shvaćamo da nam ta uvjerenja više ne služe za našu dobrobit

Put prema promjeni

Testirajte svoja uvjerenja tj eksperimentirajte sa izmijenjenom rečenicom. Vidite kako se pri tome osjećate. Ako je tatina rečenica glasila  „nisi ti za to (nadopunite svoje…sport, pjevanje, posao u banci)“, pokušajte reći „hajde da vidim ja jesam li ja za to  i kako je meni kad se bavim time?“. Možda otkrijete da obožavate motore ali se do sad niste usudili voziti, jer je baka nekad pričala da ćete poginuti jer su motori opasni. Dobar način testiranja i eksperimentiranja je uz podršku osobe koja će vas razumijeti i dati vam "prostora" da osjetite u sebi kako zvuči promjena koju želite.

Strahovi i otpori

Da, pojaviti će se strahovi jer ćete morati izaći iz zone ugode da maknete stara poznata uvjerenje (makar su vas kočila) i da na njihovo mjesto stavite neka nova svoja (jer vam je to novo nepoznato pa se automatski želite zaštititi) – radite na tim strahovima. Najbolje u psihoterapiji ili savjetovanju sa stručnom osobom (npr. psihologom).

Moje iskustvo rada s klijentima je da u prosjeku 5 susreta sa terapeutom je dovoljno da se prođe prva 3 koraka. A to je već više od pola posla.

Sretno!