Znate li kako prevladati strah od promjena?

Svijet oko nas neprestano se mijenja. Užurbani način života, promjene na svakodnevnoj razini – promjene na poslu, u obitelji, u gospodarstvu, prirodne nepogode, zdravstvena situacija… Ljudi vole sigurnost, vole poznatost.

Gubitak kontrole

Bojimo se promjene jer mislimo da gubimo kontrolu. Što je promjena veća, to ćemo je više shvaćati osobno. Nitko se ne voli osjećati nemoćno. Bojimo se promjene jer ne možemo predvidjeti ishod. Za mnoge ljude - možda uključujući i vas - promjena znači tjeskobu i stres.  Bilo da su promjene očekivane i planirane (rođenje djeteta, brak, željena promjena posla), ili neželjene i nagle (prekid veze, pandemija, potres, neočekivani otkaz), javljaju se neizvjesnost i osjećaj gubitka kontrole. I to je nešto što nam je vrlo teško. Kad smo u neizvjesnosti, rastu zabrinutost i anksioznost.

Stalnom brigom pokušavamo se pripremiti na sve scenarije koji bi se mogli dogoditi, nastojeći održati kontrolu nad našim životima. Zapravo ne živimo u sadašnjosti već u budućnosti.

Međutim za neke ljude, stagnacija može biti rizičnija od promjene. Bez obzira radi li se o karijeri ili vezi, često čujem od klijenata „ne mogu više ovako, osjećam da propadam, da stagniram, trebam promjenu. I užasno se bojim“.

Nedostatak kompetentnosti

Bojimo se promjene ako smo zabrinuti da se nećemo moći dobro snaći, ili da nemamo vještina i znanja za novonastale situacije.

Hoću li ja to moći? Hoću li izgledati glupo? Što će misliti drugi?

Razmislite koja znanja, informacije i vještine imate, a koje trebate dodatno razvijati. Ono što nas sprječava da jasno vidimo svoje potencijale je strah. I tu se zatvara začarani krug.

Potreba da razumijemo

Bojimo se promjene ako ne razumijemo razlog za nju - a onda joj se opiremo. Promjena uzrokuje nesigurnost i zahtijeva izlazak iz naših zona udobnosti. Iako se ponekad žalimo na njih, naše dosadne 'rutine' čine da se osjećamo sigurno.

Naš mozak preferira predvidljivost (pa makar ishod bio i negativan) nad nesigurnošću. Potreba za sigurnošću bazična je potreba za preživljavanje. Neizvjesnost okida snažnu reakciju upozorenja u našem mozgu i zato se brinemo. Zato nagađamo - radije bismo stvorili izmišljenu priču nego da ne znamo što će se dogoditi.

S druge strane, imamo urođenu fleksibilnost i prilagodljivost – možemo preživjeti krize i promjene. I preživljavamo ih – sjetite se svojih preživljenih kriza i trauma.

Naš strah od promjene hrani se pričama - kako stvarnim, tako i onima koje sami sebi pričamo. Naš unutarnji dijalog često zvuči kao da su stvari izvan naše kontrole.

Kad posao ili veza - čak i ljeto - završe, mi zapnemo.

Stalno ponavljamo stare priče umjesto da otvorimo svoj um za ono što slijedi. Kad prihvatimo da svaka priča u životu ima svoj kraj, možemo se opustiti i otvoriti za nova iskustva. Ako želite drugačiji ishod, počnite s promjenom načina razmišljanja.

Često su unutarnje poruke koje sebi govorimo jedne te iste negativne rečenice (neću uspjeti, nisam ja za to, ionako nema smisla, ljudi će se smijati, mora biti savršeno, nije dovoljno dobro…). One su odraz perfekcionizma. Ali težnja za perfekcionizmom može imati suprotan učinak. Kad smo pod pritiskom, radimo više pogrešaka. Radije usvojite kriterije da je u redu odraditi nešto „dovoljno dobro“, i odmah se smanjuje pritisak perfekcionizma na vaša leđa.

Gubitak

Ljudi se boje promjene i zbog onoga što bi s promjenom mogli izgubiti. A ono što se gubi u promjeni je dio identiteta - odnosno slike o sebi.

Uzmimo primjer lockdowna, kad jedno vrijeme nisu radili kafići i restorani. Oni ljudi kojima je odlazak na kavu ili na ručak u restoran bio važan dio njihove rutine (a to znači i dio njihove bazične slike o sebi) – izgubili su taj dio sebe. A taj gubitak boli.

Drugi primjer je promjena posla. Ljudi sebe doživljavaju kroz svoje uloge. Promjena radnog mjesta (bilo da je unutar istog poduzeća ili odlazak u novo poduzeće) povlači za sobom neizvjesnost i nesigurnost, odnosno donosi gubitak onog poznatog, sigurnog, s čime smo se saživjeli i postalo je dio naše slike o sebi.

Pa isto tako i promjena partnera, rastava, ili odlazak djece od kuće – dovodi do gubitka, jer gubio sliku sebe kao žene / supruge, ili roditelja koji aktivno svakodnevno brine o djeci.

Ponekad je jedino rješenje odtugovati gubitak.

Iako je taj gubitak nematerijalan, i nije gubitak kako mi najčešće gubitke definiramo (nije nam nitko umro) – on je itekako stvaran. Zbog ovog aspekta promjene mi se moji klijenti najčešće javljaju u savjetovanje ili psihoterapiju.

Više posla

Ljudi se boje promjene jer očekuju će trebati uložiti više posla, truda, osobnog angažmana - i vjerojatno su u pravu. Promjena zahtijeva vrijeme, a ljudi neizbježno moraju osmišljavati i testirati nove pristupe situaciji, a istovremeno nastaviti život „kao i obično“. Rezultat borbe s tim opterećenjem i nedostatkom vremena može učiniti da promjenu shvatimo kao neuspjeh.

Da biste započeli novo poglavlje u svom životu, prvo morate završiti jedno. Ponekad se odupiremo kraju određene faze u našem životu. Život je poput knjige - morate okrenuti stranicu da biste započeli novo poglavlje.

Ne možemo očekivati drugačiji ishod ako cijelo vrijeme ponavljamo iste korake. Eksperimentirajte, probajte i vidite događa li se promjena. Promijenite svoju rutinu. Krenite u šetnju ako se osjećate zaglavljeno. Učinite nešto izvan svoje zone udobnosti.

Promjena rijetko ide glatko – pripremite se da će biti neočekivanih prepreka. Tražite podršku i pomoć od ljudi oko sebe ili od stručnjaka, i budite spremni biti tu za druge. Zajednički je uvijek lakše.