U ovom tekstu osvrnut ću se na muško – ženske partnerske odnose, iz perspektive sistemskih konstelacija.

Unazad par tjedana susrela sam se sa mnogo pitanja vezano uz uloge u partnerskom odnosu, podjele na muško-žensko, i što je ispravno, a što krivo. Klijenti često pitaju kako imati bolje odnose i kako stvoriti zdrave temelje za partnerstvo.

Sistemske konstelacije pokazuju da na naše odnose ne utječu samo dvoje ljudi ovdje i sada (npr. muži žena), nego i sile koje dolaze iz obiteljskih sistema obaju partnera. Svaki od nas u odnos donosi ne samo sebe, već i uvjerenja, očekivanja, povrede i snage koje dolaze iz naše primarne obitelji (roditelji, bake i djedovi…). Iza svakoga od nas stoji čitav niz predaka, sa svojim ljubavima, gubicima i neizgovorenim pričama.

Mnogi sukobi u braku ne proizlaze iz trenutnih okolnosti, već iz skrivene lojalnosti prema precima ili nekome iz primarne obitelji. Partner vas možda u nečem podsjeća na roditelja, ili ponavlja stari obrazac kakav ste gledali u djetinjstvu (npr. „muškarac ne smije biti slab“ ili „žena ne smije previše tražiti“). Kada se to pokaže u konstelaciji, nastaje olakšanje: partneri napokon mogu vidjeti jedno drugo bez sjene prošlosti. To se zove čišćenje projekcija sa partnera. Tako možemo vidjeti partnera kakav on zaista jest, bez da mu prišijemo i neke druge osobine ili namjere koje (možda) zapravo i nema.

Postoji još nešto što je potrebno uzeti u obzir, a to su nametnuta vanjska očekivanja. Društvo, obitelj i okolina često imaju svoje slike o tome kako bi partnerski odnos trebao izgledati: tko treba zarađivati, tko brinuti o djeci, što znači biti „dobra žena“ ili „uspješan muškarac“. Ako ta očekivanja nesvjesno preuzmemo, postaju „naša“ i lako izgubimo kontakt s vlastitim potrebama i snagom odnosa.

Konstelacije nas uče da su granice nužne. Kad prepoznamo da određeni standardi nisu naši, možemo ih s poštovanjem vratiti onima kojima pripadaju. Tada u odnosu ostaje prostor za ono što stvarno postoji između dvoje partnera, što je samo njihovo.

Kad to pogledamo u partnerskom odnosu, vidimo da ljubav nije samo osjećaj, nego i pokret između dvoje ljudi koji stoje jedno pored drugoga, jednaki, svatko sa svojim korijenima iza sebe, oslobođeni tuđih očekivanja. Tek tada odnos može rasti i hraniti oboje.

Nadalje, važno je razlikovati uloge (što netko čini kao muško ili žensko, odnosno što društvo očekuje da neka uloga predstavlja) od principa (energija koju osoba donosi u odnos).

Principi muškog i ženskog

Nije problem u tome tko kuha, a tko zarađuje. Problem nastaje kad partneri izgube kontakt sa svojim unutarnjim principima. Ženski i muški principi nisu vezani isključivo za spol, nego za kvalitete:

• Muški princip donosi smjer, jasnoću i sigurnost, poticaj na akciju.
• Ženski princip donosi povezanost, ritam i njegovanje života, prihvaćanje.

Ako žena donosi novac, a muškarac brine o kućanstvu i djeci, to je u redu ako ženski i muški princip i dalje nesmetano teku – dokle god ona ostaje u kontaktu sa svojom ženskom mekoćom, a on sa svojom muškom energijom u kojoj pruža osjećaj sigurnosti.

Problem nastaje ako se uloge i principi zamijene na razini identiteta: npr. ako žena trajno ostane u „muškom guranju i kontroli“ i izgubi kontakt sa ženskom energijom, ili ako muškarac izgubi osjećaj unutarnje snage i pređe u pasivnost. Tada se javlja neravnoteža, što se u konstelacijama pokaže kao nemir ili praznina između partnera.

Poredak ljubavi - zakon davanja i primanja

Ljubav je snažna sila (neki kažu najsnažnija od svih sila), ali nije dovoljna za očuvanje dobrog odnosa. Postoje 3 glavna principa poretka ljubavi, to su pripadanje, redoslijed i ravnoteža davanja i primanja. O prva dva više sam pisala ovdje i ovdje, a na davanje i primanje ću se osvrnuti sada.

Ljubav u obitelji ili partnerstvu može teći i podržavati život samo ako se poštuju navedeni temeljni principi ili poredak. Ako se taj poredak naruši, dolazi do konflikata, prekida odnosa, bolesti ili zapetljanosti u kasnijim generacijama.

Da bi partnerski odnos mogao opstati, jedan od najvažnijih poredaka jest ravnoteža davanja i primanja. Kad jedan stalno daje, a drugi stalno uzima, odnos se iscrpljuje.

Ako jedno zarađuje, a drugo brine o djeci i domu, oba doprinosa su jednako vrijedna i moraju se međusobno priznati.

Dakle, nije presudno tko radi što, nego da postoji ravnoteža i priznavanje tuđeg doprinosa. Uloge u braku nisu „fiksne“ nego se prilagođavaju okolnostima, ali važno je:

• da oba partnera osjećaju da daju i primaju u skladu s vlastitim snagama i mogućnostima, i da su oboje suglasni s takvom podjelom
• da ono što netko doprinosi (bilo novac, bilo briga za djecu i kuću) bude prepoznato i cijenjeno od strane onog drugog partnera,
• da se ne stvara skrivena hijerarhija (npr. da onaj koji zarađuje novac vrijedi više, ili obratno).

Ako u takvom aranžmanu postoji mir, uvažavanje i ljubav, onda je to u redu za taj odnos. Ako se pojavi napetost, onda nije problem u „zamjeni uloga“, nego u tome da nešto u partnerskom odnosu nije u balansu – možda nedostaje priznanje za doprinos jednog od partnera, možda postoji stari obrazac ili očekivanje iz primarne obitelji.

Male rečenice koje pomažu:

• „Vidim te.“
• „Cijenim ono što daješ.“
• „U ovome smo zajedno.“

Partnerski odnos je živi proces. Kad prepoznamo doprinos drugoga, kad ostanemo u kontaktu sa svojim ženskim ili muškim principom i kad poštujemo ono što stoji iza partnera, odnos može rasti i hraniti oboje.

Samostalna vježba: “Moje mjesto u odnosu”

1. Nađite mirno mjesto.
   Stanite uspravno ili sjednite, zatvorite oči i osjetite tlo pod nogama. Umirite disanje i budite svjesni cijelog tijela, opustite napetosti.
2. Zamislite partnera ispred sebe.
   U mašti postavite partenra na udaljenost koja vam odgovara. Samo promatrajte, bez prosudbe.
3. Izgovorite u sebi ili naglas:
   • „Vidim tvoj doprinos.“
   • „Ono što ti daješ jednako vrijedi kao i ono što dajem ja.“
   • „U ovome sam s tobom.“
4. Primijetite svoju reakciju.
   Možda se javi olakšanje, možda težina ili čak otpor. To je znak da ste dotaknuli nešto čim se možda vrijedi pozabaviti. Samo udahnite i pustite da tijelo polako upije rečenice.
5. Završite zahvalom.
   Na kraju recite: „Hvala.“, a zatim se okrenite unutra prema sebi i dodajte:
   • „Sada mogu zauzeti svoje mjesto u ovom odnosu.“

Ova vježba pomaže i ako partner nije spreman raditi zajedno s vama na odnosu: ona razjašnjava vašu poziciju i vraća vas u ravnotežu. Često već promjena kod jednog partnera pokrene promjenu u cijelom odnosu.

Sistemske konstelacije metoda su kojom lako vidimo skrivene duboke dinamike koje nas dovode do zapetljaja u odnosima, i koja nam omogućava da lako uspostavimo temeljne principe ljubavi – pripadanje, poredak i ravnotežu.

Provodim ih Online ili uživo u Varaždinu, individualno ili u grupi. Za sva pitanja slobodno se obratite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili pogledajte ovdje detaljnije o Sistemskim konstelacijama.