Život u neizvjesnosti, ili suživot s neizvjesnošću, nešto je što čini našu svakodnevicu i zahtijeva da se mijenjamo – primjerice da usvojimo set novih vještina ili promijenimo način razmišljanja.
Promjene u okolini su neizbježne, htjeli mi to ili ne. I one povlače za sobom promjene koje radimo u sebi, iznutra. Stavljaju nas na mjesto koje više nije „staro i poznato“, a još nismo zakoračili u „novo i nepoznato“ – kao da smo negdje između. No i to je samo faza u osobnom razvoju i ono što znamo jest da nakon te faze slijedi nešto novo. I to nas dovodi do neizvjesnosti.
Sjećam se da je moj najjači susret s osjećajem neizvjesnosti bio prije korone, prije potresa, prije krize. To je bilo kad sam počela aktivno raditi na tome da pokrenem svoj posao, i odem sa sigurne pozicije u korporaciji.
Tada zapravo nisam bila svjesna nekih važnih aspekata sebe – a to su moji resursi, moje snage, moji važni ljudi, načini na koje brinem o sebi i kako sama sebe podržavam. Intenzivan rad na sebi, koji je između ostalog bio i dio edukacije za psihoterapeuta, donio mi je odgovore na ta pitanja i sada osjećam da sa većom sigurnošću u sebe kročim svijetom, te da neizvjesnost, kriza i promjene ne izazivaju u meni onu razinu anksioznosti i zabrinutosti kao što je to bilo prije nekoliko godina.
Život u trenutku
Što stoji nasuprot neizvjesnosti? Jesu li to kontrola ili sigurnost? Ne, već prisutnost u ovdje i sada.
Kad smo u neizvjesnosti, javljaju se zabrinutost i anksioznost. Stalnom brigom pokušavamo se pripremiti na sve moguće scenarije nastojeći održati kontrolu nad našim životima. Zapravo ne živimo u sadašnjosti već u budućnosti.
Kada klijenti dođu u terapiju, zabrinuti i anksiozni, prva tehnika koju radimo je uzemljenje – odnosno vraćanje u sada i ovdje – svjesnost o tome kako smo u ovom trenutku, što nam treba, kako si to možemo dati. Na taj način mičemo fokus sa nečega nad čime nemamo kontrolu i utjecaj, i usmjeravamo se na ono što možemo činiti.
Pogledajte oko sebe, nabrojte što vidite, koje boje, koje oblike i teksture? Dodirnite stvari oko sebe i doživite kakav je osjećaj pod prstima ili na koži? Je li ugodno? Možete li nešto čuti? Ugodnu glazbu, pjev ptice, promet…
Vježbajte duboko disanje – kad smo u stresu zaboravljamo disati i to nam čini još veću tjelesnu napetost koja često dovodi do bolova. Zamislite da udišete zrak u bolno i li napeto mjesto, a sa izdahom se napetost otpušta.
Prihvaćanje
Često se čuje izreka „Ne boli promjena, boli otpor promjeni“ i da, ima nešto u tome.
Bilo da je promjena očekivana, željena, planirana ili potpuno iz vedra neba, javlja se osjećaj gubitka kontrole, i to je nešto što nam je vrlo teško. Ljudi vole sigurnost, vole poznatost. Ne volimo promjene. Ne volimo ne znati, ne imati kontrolu. To nas stavlja u stanje stresa i anksioznosti.
Ali … boli nas i gubitak. Kad se mijenjamo, ili kad se nešto oko nas mijenja, neizbježno će doći do našeg unutarnjeg preslagivanja u kojem ćemo neki komad našeg selfa (ili identiteta) izgubiti ili otpustiti (stara uvjerenja, nekadašnje prijatelje, siguran posao) da bismo na to mjesto mogli staviti nešto novo – novu vještinu, novo uvjerenje, novi životni prioritet…. I taj gubitak pokreće u nama proces tugovanja. Bili mi toga svjesni ili ne. Na tom mjestu potrebna nam je unutarnja sloboda da si priznamo da nas gubitak boli, makar otpustili i nešto što nam više nije korisno. Treba nam i unutarnje dopuštenje da se smijemo identificirati sa nečim novim i drugačijim. Tu se događa kraj procesa tugovanja za nečim starim što je završilo i događa se prihvaćanje.
Na friško „ispražnjenom“ mjestu u sebi, počet ćemo graditi nešto novo. I tek tada, nakon što prođu sve te faze procesa, moći ćemo vidjeti što je nama kriza i promjena zapravo donijela, i moći ćemo vidjeti širu sliku iz drugačije perspektive. I taj se tijek ne može ubrzati.
A kako se konkretno nositi sa neizvjesnošću?
Da biste lakše plovili kroz neizvjesne vode, upoznajte i osvijestite sebe te počnite usvajati ove vještine, navike ili osobne procese:
- Fizička aktivnost, briga o tijelu, dobra prehrana, dovoljno sna, dovoljno vode – ono što vam pomaže da se pobrinete za svoje osnovne fiziološke potrebe. Rutina koliko je god moguće – ona vam daje sigurnost i vraća dio moći i kontrole.
- Briga o svojim emocijama – što s njima činite, kako ih izražavate, puštate li tu nakupljenu energiju van, kanalizirate li ju ili potiskujete…? Pišite, crtajte, razgovarajte ako imate s kim, plešite, skačite ili činite koje god pokrete vaše tijelo treba da izbaci teške osjećaje van. Još konkretnih savjeta kako s osjećajima, pročitajte ovdje.
- Vaš krug podržavajućih ljudi – jeste li okruženi onima koji su vam podrška i što činite kad osjetite da se vaša energija prazni uz neke ljude? Dobivate li za sebe ono što vam treba od ljudi oko vas? Što je to što dobivate? Hrani li vas to? Važno je biti svjestan kakva vrsta podrške vam treba, kakve osobe vas pune energijom, a kakve vas cijede.
- Kako sami sebe podržavate? Koje su to misli ili rečenice koje sami sebi možete izreći, a da se podržite? Razgovarajte sami sa sobom kao sa najboljim prijateljem
- Osobni razvoj, mentalna higijena, svjesnost svojih procesa i obrazaca, ako je potrebno uz psihoterapeuta. Na taj način put promjene može biti lakši i brži.