Koliko puta ste se uhvatili u razmišljanju: Što će oni misliti o meni? Hoću li im se svidjeti? Jesam li dovoljno dobar/ra? Ta pitanja nisu uvijek svjesna, ali mogu oblikovati naš život iznutra prema van – kao da nismo mi ti koji donosimo odluke, već nevidljivi sud drugih ljudi.

Ovo je suovisnost – nesvjesna potreba da zadovoljimo druge, da nas prihvate, da o nama misle dobro. No, cijena koju plaćamo često je gubitak sebe.

Kako nastaje ovisnost o mišljenju drugih?

Nitko se ne rodi sa strahom od odbacivanja. On se gradi kroz odrastanje. Ako smo kao djeca učili da ćemo biti voljeni samo ako se ponašamo „kako treba“, lako smo razvili uvjerenje da je tuđa potvrda ključna za našu vrijednost.

Možda smo rasli uz roditelje koji su nas hvalili samo kad smo bili poslušni. Možda smo naučili da je izražavanje vlastitih potreba sebično. Možda smo preživljavali tako što smo ugađali drugima, umjesto da osjetimo vlastite granice.

A društvo? Ono nas neprestano podsjeća da moramo biti „pristojni“, „prilagodljivi“, „uspješni“, „prihvaćeni“. Algoritmi društvenih mreža uče nas da naš glas vrijedi tek ako dobije lajk.

I tako korak po korak – suovisnost postane način života. O ovoj temi detaljnije sam pisala u prethodnom blogu

Suovisnost kao "potiskivanje" unutarnjeg ja

Ovisnost o tuđem mišljenju često se ne prepoznaje lako jer je zamaskirana u „dobrotu“, „empatiju“ ili „fleksibilnost“. No, znakovi su tu:

• Ne znaš što želiš jer uvijek prvo razmišljaš što drugi očekuju.
• Osjećaš se nelagodno ili krivo kad postaviš granice.
• Konflikte doživljavaš kao nešto opasno i neugodno, pa radije šutiš nego da izraziš svoje mišljenje.
• Imaš osjećaj da te drugi „koriste“, ali ne znaš kako to promijeniti.
• Tvoj unutarnji mir ovisi o tome kako te drugi vide.

Ako ste se prepoznali, znajte da niste sami. Ovo je obrazac koji se može promijeniti – i vrijedi ga mijenjati jer život u kojem stalno ugađamo drugima nikad nije zaista naš.

Kako se osloboditi suovisnosti?

Oslobađanje od suovisnosti ne znači potpuno odvajanje od drugih, već prestanak traženja vlastite vrijednosti izvan sebe. Evo nekoliko koraka koji mogu pomoći:

1. Prepoznajte unutarnji glas koji traži potvrdu. Kad uhvatite sebe kako se pitate „Što će oni misliti?“, zaustavite  se i pitajte: „A što ja mislim? Što ja želim?“

2. Vježbajte male granice. Počnite s nečim jednostavnim – recite „ne“ kad osjetite da nešto ne želite, umjesto da se automatski slažete.

3. Naučite se nositi s neodobravanjima. Neće svi uvijek biti sretni s vašim izborima – i to je u redu. Tuđa nelagoda nije vaša odgovornost.

4. Povežite se sa svojim unutarnjim ja. Vježbe koje ćemo raditi na radionici "Unutarnje ja u vanjskom svijetu"  pomažu da osjetimo razliku između autentičnog izražavanja i ugađanja drugima. Kada zaista stanemo u svoje ja, potreba za tuđim odobravanjem počinje blijediti.

5. Dopustite si pogreške. Dio rasta je i nesavršenost. Kad naučimo da nismo ovdje da budemo savršeni, nego da budemo svoji, oslobađamo se suovisnosti.

Zamislite kakav bi bio vaš život kad bi prestali tražiti dopuštenje da budete ono što jeste. Kad bi osjetili slobodu da govorite, izražavate, postavljate granice – bez straha da će vas netko manje voljeti.

To je put unutarnjeg ja prema vanjskom svijetu.

Pitanje za kraj: Što bi danas napravili drugačije da se ne bojite mišljenja drugih?

Za dublje istraživanje što vas sprečava na ovom putu, još uvijek se stignete prijaviti na radionicu  "Unutarnje ja u vanjskom svijetu"   koja se održava 30.3.2025. Ukoliko biste radije radili na ovoj temi individualno, možete se javiti za termin individualnih konstelacija ovdje.